Putovali smo dvije sedmice kroz Hrvatsku, Crnu Goru i Bosnu. Nije postojao ni jedan hotel koji je imao ovakvu vrhunsku lokaciju kao što je hotel Kovači. Zamislite, sve što se dešava, dešava se oko vašeg hotela. Gotovo svaki turist prođe pored vašeg hotela. Svaki turista vidi vaš hotel. Svaki turist sjedi ili 20 metara dalje u restoranu, preko puta vašeg hotela u restoranu ili 50 metara niže do trga u restoranu. Ljudi troše novac i uživaju u lokaciji. Ali niko ne sjedi u vašem vanjskom prostoru za sjedenje. Jer niko ne zna da postoji hotel.
Da sam vlasnik ili menadžer ovog hotela, otvorio bih restoran. Poslužite gostima hranu, piće, ukusna peciva Bosne. Dogovorio bih se s pekarom da dostavi hranu ako ne mogu sam ispeći. Napisao bih velikim podebljanim slovima da ljudi mogu sjediti u mojoj terasi i uživati u piću. Ja bih ponudio odgovarajući pristup internetu, jak i moćan. Ponudio bih ljudima priliku da pune svoje telefone dok uživaju u piću. Pustio bih glatku bosansku muziku.
Sa svim ovim novim stvarima mogao sam zaraditi toliko novca da bih mogao preurediti svoje sobe. Okačite TV na zid. Ovih dana više ne stavljate TV na sto. To je bilo osamdesetih godina kada ste stavili televizor na sto. Stol više nije ni potreban. Svi imaju mobilni telefon. Pisma više niko ne piše.
Obojila bih sobe smirujućom lijepom bojom. Renovirao bih kupatila. Stavite u lijep kvadratni tuš s prozirnim staklom. Promenio bih vrata kupatila i ugradio ispravna vrata bez stakla. To je bio trend 70-ih godina kada su vrata imala mliječno staklo. Danas ljudi žele privatnost. Promijenila bih pločice u kupatilu i učinila ga modernim. Promenio bih toalet u oazu dobrobiti. Ugradio bih ventilaciju umjesto prozora. Niko ne želi da se čuje izvana kada se bavi ličnim poslom. Svako jutro ne bi trebalo da se oseća loš miris iz kupatila.
Ormari ne bi trebali biti prašnjavi. Ovdje ljudi stavljaju svoju čistu odjeću.
Prekrivači trebaju biti besprijekorno čisti. Imali smo crvenu mrlju na njima. Nemam pojma da li je krv, ruž ili nešto drugo.
Promijenio bih raspored predvorja tako da izgleda kao prostor dobrodošlice. Bicikl ne pripada prostoru predvorja.
Sin vlasnika dobro govori engleski. Ali vlasnik ne. I to je problem. U oblasti turizma u procvatu morate govoriti barem jedan međunarodni jezik. Ovo nije opciono. Ovo je obavezno. Promijenite pristup hotelskoj sobi digitalnim ključevima poput bedževa. Kad sam htio izaći uveče pitali su me u koliko sati se vraćam jer se hotel zaključava iza ponoći. Tako da sam se morao vratiti prije ponoći. Nije li ovo tužno? Natjerati svoje mušterije da se vrate u ponoć kao kad sam bio tinejdžer i moj tata je želio da se vratim do ponoći. Ako promijenite vrata sobe u digitalno rješenje, gosti mogu ući u hotel sa svojim pristupnim karticama i možete biti sigurni da niko drugi neće neovlašteno ući u vaš hotel.
Kao što sam rekao, ovaj hotel je jedino mjesto koje sam vidio u 2 sedmice putovanja i koje je imalo tako dobru lokaciju. I mogao bi mnogo toga da uradiš. Mogao bi doslovno zaraditi novac kao lud. Ovo bi povećalo vrijednost vašeg prostora. Ovakav kakav je danas, to je kao nebrušeni dragulj. Veoma tužno.
Porodica domaćina bila je vrlo ljubazna i od pomoći. Cijenim to. Ali kao što sam napisao, postoji jako puno potencijala za ovaj hotel.
Putovali smo dvije sedmice kroz Hrvatsku, Crnu Goru i Bosnu. Nije postojao ni jedan hotel koji je imao ovakvu vrhunsku lokaciju kao što je hotel Kovači. Zamislite, sve što se dešava, dešava se oko vašeg hotela. Gotovo svaki turist prođe pored vašeg hotela. Svaki turista vidi vaš hotel. Svaki turist sjedi ili 20 metara dalje u restoranu, preko puta vašeg hotela u restoranu ili 50 metara niže do trga u restoranu. Ljudi troše novac i uživaju u lokaciji. Ali niko ne sjedi u vašem vanjskom prostoru za sjedenje. Jer niko ne zna da postoji hotel.
Da sam vlasnik ili menadžer ovog hotela, otvorio bih restoran. Poslužite gostima hranu, piće, ukusna peciva Bosne. Dogovorio bih se s pekarom da dostavi hranu ako ne mogu sam ispeći. Napisao bih velikim podebljanim slovima da ljudi mogu sjediti u mojoj terasi i uživati u piću. Ja bih ponudio odgovarajući pristup internetu, jak i moćan. Ponudio bih ljudima priliku da pune svoje telefone dok uživaju u piću. Pustio bih glatku bosansku muziku.
Sa svim ovim novim stvarima mogao sam zaraditi toliko novca da bih mogao preurediti svoje sobe. Okačite TV na zid. Ovih dana više ne stavljate TV na sto. To je bilo osamdesetih godina kada ste stavili televizor na sto. Stol više nije ni potreban. Svi imaju mobilni telefon. Pisma više niko ne piše.
Obojila bih sobe smirujućom lijepom bojom. Renovirao bih kupatila. Stavite u lijep kvadratni tuš s prozirnim staklom. Promenio bih vrata kupatila i ugradio ispravna vrata bez stakla. To je bio trend 70-ih godina kada su vrata imala mliječno staklo. Danas ljudi žele privatnost. Promijenila bih pločice u kupatilu i učinila ga modernim. Promenio bih toalet u oazu dobrobiti. Ugradio bih ventilaciju umjesto prozora. Niko ne želi da se čuje izvana kada se bavi ličnim poslom. Svako jutro ne bi trebalo da se oseća loš miris iz kupatila.
Ormari ne bi trebali biti prašnjavi. Ovdje ljudi stavljaju svoju čistu odjeću.
Prekrivači trebaju biti besprijekorno čisti. Imali smo crvenu mrlju na njima. Nemam pojma da li je krv, ruž ili nešto drugo.
Promijenio bih raspored predvorja tako da izgleda kao prostor dobrodošlice. Bicikl ne pripada prostoru predvorja.
Sin vlasnika dobro govori engleski. Ali vlasnik ne. I to je problem. U oblasti turizma u procvatu morate govoriti barem jedan međunarodni jezik. Ovo nije opciono. Ovo je obavezno. Promijenite pristup hotelskoj sobi digitalnim ključevima poput bedževa. Kad sam htio izaći uveče pitali su me u koliko sati se vraćam jer se hotel zaključava iza ponoći. Tako da sam se morao vratiti prije ponoći. Nije li ovo tužno? Natjerati svoje mušterije da se vrate u ponoć kao kad sam bio tinejdžer i moj tata je želio da se vratim do ponoći. Ako promijenite vrata sobe u digitalno rješenje, gosti mogu ući u hotel sa svojim pristupnim karticama i možete biti sigurni da niko drugi neće neovlašteno ući u vaš hotel.
Kao što sam rekao, ovaj hotel je jedino mjesto koje sam vidio u 2 sedmice putovanja i koje je imalo tako dobru lokaciju. I mogao bi mnogo toga da uradiš. Mogao bi doslovno zaraditi novac kao lud. Ovo bi povećalo vrijednost vašeg prostora. Ovakav kakav je danas, to je kao nebrušeni dragulj. Veoma tužno.
Porodica domaćina bila je vrlo ljubazna i od pomoći. Cijenim to. Ali kao što sam napisao, postoji jako puno potencijala za ovaj hotel.