Beogradski je Di Napoli prva pizzeria koju sam posjetio potpuno neplanirano, usudio bih se kazati sasvim slučajno. Zaputili smo se u Beograd na koncert Rammsteina koji se u sklopu njihove velike europske turneje održavao u beogradskom parku Ušće. Planirali smo prespavati i dan nakon koncerta svratiti u Zemun u pizzeriju Bosiljak. Međutim, osim Bosiljka posjetili smo i Di Napoli, restoran pizzeriju koja nas je ugodno iznenadila. Budući da smo pronašli slobodan parking poprilično blizu samog parka u kojem se održavao koncert, zaputili smo se prema obližnjim kafićima ne bi li se malo odmorili i nešto pojeli prije samog odlaska na koncert. Potražili smo i najbližu mjenjačnicu te smo se u jednom trenutku našli na terasi nama nepoznate pizzerije na čijim su se stolovima isticale vrhunske napoletane. Naravno, odmah smo odlučili vidjeti o čemu se radi te smo zauzeli u tom trenutku jedini slobodni stol. Nakon dužeg čekanja nije nam nitko došao do stola pa smo shvatili kako je ovo pizzerija poput budimpeštanske Manufacture ili novosadske Laboratorije u kojoj narudžbu moramo odraditi sami na pultu u unutarnjem prostoru. Za razliku od Manufacture i Laboratorije u ovoj se pizzeriji naručuje na pultu, ali vam kasnije naručenu hranu i piće srdačne konobarice donesu i posluže za stolom, ne morate je sami nositi. Pitali su nas želimo li malu ili veliku pizzu, a kad su nam pokazali veličine pizza, naručili smo dvije male koje smo na kraju jedva pojeli budući da su male pizze u Di Napoliju velike, a velike su nestvarno velike, doslovno ogromne. Ne znam zašto ih nazivaju malima, ali pizze koje smo dobili imale su promjer veći od 30 centimetara i bile su veće od mnogih pizza kakve poslužuju u većini pizzerija. Izabrali smo, pomalo već uobičajeno, pizze Piccante i Mortadella e Pistacchio. Pizze su nešto između tradicionalnih i modernih napoletana, ne previše uzdignutih rubova i mekane, tanke i vlažne sredine. Sredina me podsjetila na pizzu kakvu pravi zagrebački Al Dente. Tanka je i vlažna, doslovno se raspada pa sam je pojeo pomažući si vilicom i komadićima tijesta s rubova. Prije me je to smetalo, ali ova je sredina bila toliko fina i ukusna da bih je doslovno bio spreman pojesti žlicom. Tijesto je savršene teksture, siguran sam da se radi o bigi s kvalitetno odrađenom predfermentacijom od 48 sati koja se peče jako kratko na vrlo visokim temperaturama. Takve sam pizze probao u nekoliko napuljskih pizzerija. Vrhunsko tijesto, ne pretjerano uzdignutih rubova, dosta tanke, mekane i vlažne sredine s jako finim i kvalitetnim sastojcima u nadjevima. Di Napoli definitivno pravi vrhunske napoletane, a ima ih u ponudi dvadesetak po vrlo pristupačnim cijenama. Cijene malih pizza, koje su sve samo ne male, kreću se od 520 dinara (4,40 eura) do 1400 dinara (11,70 eura). Margherita je 730 dinara(6 eura), a većina je pizza između 800 i 1100 dinara, odnosno između šest i pol i devet eura. Za oko nam je zapela najskuplja i pomalo neobična Quattro Carni, pizza sa šunkom, mortadelom, kulenom i pršutom. Šteta što smo je uočili tek nakon što smo naručili naše Piccante i Mortadellu budući da bi bilo izazovno kušati pizzu s četiri vrste različitih mesnih sastojaka. Pizza nam je odmah po dolasku na stol zamirisala po krušnoj peći na drva, a potvrdu ove pretpostavke dale su nam hrpe naslaganih drva složenih pored samog ulaza.
Uz pizzu smo kao zagrijavanje za koncert, naručili Zaječarsko pivo.
Ako vas poput nas put odvede u Novi Beograd blizu parka Ušće, a volite dobru napoletansku pizzu, obavezno posjetite restoran pizzeriju Di Napoli.
Adresa pizzerije je Bulevar Zorana Đinđića 12E.
Beogradski je Di Napoli prva pizzeria koju sam posjetio potpuno neplanirano, usudio bih se kazati sasvim slučajno. Zaputili smo se u Beograd na koncert Rammsteina koji se u sklopu njihove velike europske turneje održavao u beogradskom parku Ušće. Planirali smo prespavati i dan nakon koncerta svratiti u Zemun u pizzeriju Bosiljak. Međutim, osim Bosiljka posjetili smo i Di Napoli, restoran pizzeriju koja nas je ugodno iznenadila. Budući da smo pronašli slobodan parking poprilično blizu samog parka u kojem se održavao koncert, zaputili smo se prema obližnjim kafićima ne bi li se malo odmorili i nešto pojeli prije samog odlaska na koncert. Potražili smo i najbližu mjenjačnicu te smo se u jednom trenutku našli na terasi nama nepoznate pizzerije na čijim su se stolovima isticale vrhunske napoletane. Naravno, odmah smo odlučili vidjeti o čemu se radi te smo zauzeli u tom trenutku jedini slobodni stol. Nakon dužeg čekanja nije nam nitko došao do stola pa smo shvatili kako je ovo pizzerija poput budimpeštanske Manufacture ili novosadske Laboratorije u kojoj narudžbu moramo odraditi sami na pultu u unutarnjem prostoru. Za razliku od Manufacture i Laboratorije u ovoj se pizzeriji naručuje na pultu, ali vam kasnije naručenu hranu i piće srdačne konobarice donesu i posluže za stolom, ne morate je sami nositi. Pitali su nas želimo li malu ili veliku pizzu, a kad su nam pokazali veličine pizza, naručili smo dvije male koje smo na kraju jedva pojeli budući da su male pizze u Di Napoliju velike, a velike su nestvarno velike, doslovno ogromne. Ne znam zašto ih nazivaju malima, ali pizze koje smo dobili imale su promjer veći od 30 centimetara i bile su veće od mnogih pizza kakve poslužuju u većini pizzerija. Izabrali smo, pomalo već uobičajeno, pizze Piccante i Mortadella e Pistacchio. Pizze su nešto između tradicionalnih i modernih napoletana, ne previše uzdignutih rubova i mekane, tanke i vlažne sredine. Sredina me podsjetila na pizzu kakvu pravi zagrebački Al Dente. Tanka je i vlažna, doslovno se raspada pa sam je pojeo pomažući si vilicom i komadićima tijesta s rubova. Prije me je to smetalo, ali ova je sredina bila toliko fina i ukusna da bih je doslovno bio spreman pojesti žlicom. Tijesto je savršene teksture, siguran sam da se radi o bigi s kvalitetno odrađenom predfermentacijom od 48 sati koja se peče jako kratko na vrlo visokim temperaturama. Takve sam pizze probao u nekoliko napuljskih pizzerija. Vrhunsko tijesto, ne pretjerano uzdignutih rubova, dosta tanke, mekane i vlažne sredine s jako finim i kvalitetnim sastojcima u nadjevima. Di Napoli definitivno pravi vrhunske napoletane, a ima ih u ponudi dvadesetak po vrlo pristupačnim cijenama. Cijene malih pizza, koje su sve samo ne male, kreću se od 520 dinara (4,40 eura) do 1400 dinara (11,70 eura). Margherita je 730 dinara(6 eura), a većina je pizza između 800 i 1100 dinara, odnosno između šest i pol i devet eura. Za oko nam je zapela najskuplja i pomalo neobična Quattro Carni, pizza sa šunkom, mortadelom, kulenom i pršutom. Šteta što smo je uočili tek nakon što smo naručili naše Piccante i Mortadellu budući da bi bilo izazovno kušati pizzu s četiri vrste različitih mesnih sastojaka. Pizza nam je odmah po dolasku na stol zamirisala po krušnoj peći na drva, a potvrdu ove pretpostavke dale su nam hrpe naslaganih drva složenih pored samog ulaza.
Uz pizzu smo kao zagrijavanje za koncert, naručili Zaječarsko pivo.
Ako vas poput nas put odvede u Novi Beograd blizu parka Ušće, a volite dobru napoletansku pizzu, obavezno posjetite restoran pizzeriju Di Napoli.
Adresa pizzerije je Bulevar Zorana Đinđića 12E.