2–3 puta godišnje s obitelji idemo u Terme Tuhelj pa usput volimo obići i poznate restorane u okolici, među njima i Vuglec Breg.
Ovo nije nikakav napad ni hejt, nego čisto moj dojam onoga što smo doživjeli.
Mjesto je lijepo, ima taj autohtoni štih i top pogled, ali usluga… tu već šteka. Puno stranih radnika koji baš i ne pričaju hrvatski (ove godine baš jako primjetno). Konobari su domaći, ali naš je bio mlad i simpa, samo totalno raspršen – stalno smo ga morali tražiti. Stariji konobar… iskreno, dosta neljubazan i kao da mu se ne da biti tamo.
“Gazde” su unutra, vidiš ih, ali ni “dobar dan”, ni “doviđenja”, ništa. Malo čudno za mjesto koje se fura na gostoprimstvo. Još na izlazu slušam priču o 20 godina rada, a nama ni pozdrav.
Ostalo osoblje isto – nitko ne pozdravlja, sve nekako hladno.
Vina su im top, to moram reći – često naručujemo i doma. Muškat slatki mi je favorit.
Put do gore je i dalje koma, malo su ga sredili, ali ako nisi baš siguran vozač – sretno 😅
Pogled s terase brutalan.
Sladoled od buče – obavezan, bez toga ne idem doma.
Hrana… ok, ali ništa wow za te cijene. Malo premasno, mlinci slabi, juha od gljiva pregusta, goveđa juha vuče na “iz vrećice”.
Cijene više nego drugdje, a realno – očekuješ više.
Mi smo ostavili oko 100 € za ručak (2 osobe) + uzeli vina za doma još cca 400 €.
Iskreno, preporučio bih vlasnicima da malo bace oko kako to rade slična mjesta vani, jer definitivno ima prostora za poboljšanje.
Sve u svemu – ok, ali može to puno, puno bolje. I još jedna stvar – previše mačaka okolo i unutra. Volim životinje, ali ovo je već malo too much.
2–3 puta godišnje s obitelji idemo u Terme Tuhelj pa usput volimo obići i poznate restorane u okolici, među njima i Vuglec Breg.
Ovo nije nikakav napad ni hejt, nego čisto moj dojam onoga što smo doživjeli.
Mjesto je lijepo, ima taj autohtoni štih i top pogled, ali usluga… tu već šteka. Puno stranih radnika koji baš i ne pričaju hrvatski (ove godine baš jako primjetno). Konobari su domaći, ali naš je bio mlad i simpa, samo totalno raspršen – stalno smo ga morali tražiti. Stariji konobar… iskreno, dosta neljubazan i kao da mu se ne da biti tamo.
“Gazde” su unutra, vidiš ih, ali ni “dobar dan”, ni “doviđenja”, ništa. Malo čudno za mjesto koje se fura na gostoprimstvo. Još na izlazu slušam priču o 20 godina rada, a nama ni pozdrav.
Ostalo osoblje isto – nitko ne pozdravlja, sve nekako hladno.
Vina su im top, to moram reći – često naručujemo i doma. Muškat slatki mi je favorit.
Put do gore je i dalje koma, malo su ga sredili, ali ako nisi baš siguran vozač – sretno 😅
Pogled s terase brutalan.
Sladoled od buče – obavezan, bez toga ne idem doma.
Hrana… ok, ali ništa wow za te cijene. Malo premasno, mlinci slabi, juha od gljiva pregusta, goveđa juha vuče na “iz vrećice”.
Cijene više nego drugdje, a realno – očekuješ više.
Mi smo ostavili oko 100 € za ručak (2 osobe) + uzeli vina za doma još cca 400 €.
Iskreno, preporučio bih vlasnicima da malo bace oko kako to rade slična mjesta vani, jer definitivno ima prostora za poboljšanje.
Sve u svemu – ok, ali može to puno, puno bolje. I još jedna stvar – previše mačaka okolo i unutra. Volim životinje, ali ovo je već malo too much.